"Djeca se tiho utapaju"

Sav sadržaja provjeravaju medicinski novinari.

Ljeto je napokon stiglo i mnogi jedva čekaju skok u hladnu vodu. No, to može biti vrlo opasno jer mnoga djeca više ne uče pravilno plivati. Thomas Meier iz DLRG -a objašnjava zašto je to tako u intervjuu za

Thomas Meier

Thomas Meier upravni je direktor DLRG mladih u Bavarskoj.

Gospodine Meier, zabrinuti ste da će sve manje djece moći plivati. Zašto?

Utapanje je drugi vodeći uzrok slučajne smrti djece. Samo cestovni promet tvrdi da ima više žrtava. Stoga je važno da djeca nauče plivati. Nekada je postojao društveni konsenzus da su roditelji učili svoje sinove i kćeri plivati. Kad su djeca krenula u školu, većina ih je mogla preživjeti. Danas trećina učenika četvrtih razreda ne zna plivati. To je vrlo visok broj i trend se nastavlja.

Jesu li roditelji krivi?

S jedne strane, da, jer mnogi roditelji više ne pridaju toliko važnost plivanju kao prije. Oni to vide kao sport kao i svaki drugi koji se može naučiti ili ne. Ovi roditelji ne shvaćaju da svojoj djeci uskraćuju veliko iskustvo i izlažu ih opasnosti. Plivanje je najbolje životno osiguranje od utapanja. I sama djeca sada više vremena provode ispred računala ili televizije.

Činjenica da sve više djece ne pliva je posljedica i škola koje nude sve manje satova plivanja.

Točno je. Više djece uči plivati ​​preko roditelja ili na satovima plivanja nego u školi. Veliki problem je što mnoge kupke treba obnoviti i općine ih moraju zatvoriti. Čak i sada 25 posto osnovnih škola nema pristup zatvorenom bazenu. Osim toga, mnogi bazeni se ponovno posvećuju zabavnim bazenima - beskorisni su za učenje plivanja. Osim toga, nedostaje i osoblja. Kad se poveća broj neplivača, jedan instruktor više ne može voditi sat plivanja.

Koje mogućnosti ipak imaju djeca da postanu vodeni štakori?

Kontakt s mokrim elementom može se naučiti u ranoj dobi. Predškolci mogu izvoditi jednostavne vježbe, poput odgurnuća s ruba bazena i klizanja u ležeći položaj, plivanja deset metara s rezancem u bazenu ili izvlačenja ronilačkog prstena. Sa pet ili šest godina djeca su dovoljno stara da pohađaju odgovarajući tečaj plivanja. DLRG, služba spašavanja na vodi ili plivački klubovi nude tečajeve s didaktički obučenim osobljem. S našom kampanjom „Sigurni plivači“ (*) dopiremo i do djece iz socijalno ugroženih obitelji koja si ne mogu priuštiti tečaj plivanja.

Djeca idu plivati ​​iako ne znaju plivati. Zašto to čine?

Djeca precjenjuju sebe i svoju sposobnost plivanja i obično prepoznaju opasnost od utapanja tek kad su već u hitnom slučaju. Upravo je zato roditeljska dužnost nadzora na prvom mjestu i ne smije se prenijeti na stariju braću i sestre ili na pratitelje bazena. Djeca koja ne znaju plivati ​​nikada ne smiju nigdje plivati ​​bez roditelja. To je teorija. Stvarnost tada često izgleda drugačije.

Naime?

Morate zamisliti da se 2012. godine utopilo 30 djece jer nisu znali plivati. Ili zato što se nisu pridržavali vitalnih pravila kupanja, poput izbjegavanja bunara i hidromasažnih bazena ili skakanja u vodu bez zagrijavanja. Kad bi roditelji nadzirali svoju djecu dok plivaju, ne bi došlo do utapanja.

Mnoga djeca nose narukvice i druge predmete na napuhavanje. Ne štite li od utapanja?

Vodena krila dodatno su sredstvo sigurnosti, ali ne možete se osloniti samo na njih. Oni ni na koji način ne zamjenjuju dužnost nadzora od strane roditelja. Zrak iz traka za ruke može izaći. A posebno vrlo mala djeca često ne uspijevaju držati glavu iznad vode unatoč pomoći za plivanje. Ako malo dijete nagne prema naprijed u vodu, ono uranja glavu ravno prema dolje. Ne može podići tešku, veliku glavu iz vode. Često utapanje ne izgleda kao utapanje. Djeca se obično tiho utapaju i samo odlaze. Ne vrište i ne vrpolje se. 90 posto utopljeničkih nesreća dogodi se unutar deset metara od nadzornika.

Koje su najveće opasne situacije?

Pretjerano samopouzdanje i pogrešna procjena roditelja često dovode do nesreća, na primjer kada djeca mogu malo plivati ​​i imati, na primjer, "morskog konjića". Za ovu značku moraju plivati ​​25 metara i zaroniti u prsten vode do ramena. Ono što mnogi zaboravljaju: Ako dijete ima "morskog konjića", mora se nadzirati. Šestogodišnjaci se posebno često utapaju u vanjskim bazenima i jezerima.

Opasno je i kad plivači plivaju s neplivačima ili početnicima. Lošiji plivači žele držati korak s drugom djecom i ne mogu to učiniti. U jezerima strme obale mogu biti kobne.

Kako bi odrasla osoba trebala reagirati kada je dijete u nevolji?

Najvažnije je: prvo nazovite 112 i uputite hitni poziv. Na otvorenom ili u bazenu trebate odmah upozoriti spasioca. Neplivač može pokušati pronaći pojas za spašavanje ili šipku kako bi spasio dijete. Ako ste dobar plivač i to možete sami, pokušajte izvući dijete iz vode. Ovdje se savjetuje oprez. Ljudi koji se utapaju, bili oni djeca ili odrasli, mogu razviti vrlo velike snage i držati se svega što im daje uzgon. Na taj način spasitelj može brzo postati žrtva nesreće. Nikada se ne smijete dovesti u opasnost.

I tada je vrijeme za pružanje prve pomoći.

Točno. Ako je dijete u nesvijesti, ali i dalje diše, stavite ga na bok i redovito provjeravajte djetetovo stanje. Ako pacijent više ne diše, mjere spašavanja su oživljavanje usta na usta i kardiopulmonalna masaža s ritmom od 30 pritisaka i dva puta oživljavanje. Također biste trebali umotati dijete u deke kako biste ga zaštitili od hipotermije.

Hvala vam što ste razgovarali s nama, gospodine Meier.

* Kampanja "Sigurni plivači" počet će u školskoj godini 2013./2014 u deset bavarskih škola. Treneri plivanja iz DLRG -a podržavaju učitelje na satovima plivanja s ciljem da sva djeca nakon četvrtog razreda imaju plivačku značku za mlade „Bronca“.

Dodatne informacije: www.sichere-schwimmer.de i www.baderegeln.info

Oznake:  neostvarene želje da imaju djecu Baby Child savjet za knjigu