Corona: lažno pozitivni testovi problem?
Christine Albert studirala je njemačko jezikoslovlje i književnost te skandinavistiku na Sveučilištu Albert Ludwigs u Freiburgu. Trenutno obavlja pripravničku praksu u Hubertu Burda Media i piše, između ostalog, za
Više o stručnjacima za Sav sadržaja provjeravaju medicinski novinari.Putnici koji se vraćaju iz rizičnih područja, regionalno čak i svi koji to žele: Broj testova na koronu nedavno je uvelike proširen. To prijeti masovnim povećanjem broja lažno pozitivnih rezultata, neki strahuju. Je li to točno?
Sumnja je kružila već neko vrijeme: Može li se dogoditi da je s trenutnom testnom strategijom mnogi dokazi o koroni lažno pozitivni, što znači da oni koji su pogođeni uopće nisu zaraženi - s dalekosežnim posljedicama? Christian Drosten, čiji je laboratorij odgovoran za stručne savjete o koronavirusima, ne vidi ovaj problem. Pregled:
Sve se vrti oko ovoga
Postoji nekoliko načina da se utvrdi jeste li zaraženi Sars-CoV-2. Najčešća varijanta trenutno su takozvani PCR testovi. Uzima se bris iz grla i / ili nosa te se u laboratoriju ispituje na genetski materijal iz virusa.
Takvi su testovi prilično točni, ali u vrlo rijetkim slučajevima - to je među stručnjacima prilično neosporno - mogu biti i pogrešni. Zbog toga se u pojedinačnim slučajevima neinficirana osoba obavijesti da je zaražena. Pitanje je kako ti takozvani lažno pozitivni rezultati funkcioniraju.
Koji su strahovi?
Stopa infekcije korona virusom u Njemačkoj trenutno je relativno niska. Istodobno, testovi na virus provode se prilično široko, čak i kod ljudi koji nemaju simptome i za koje ne postoji posebna sumnja - na primjer zbog bolesnih kontakata. Ovo testiranje znači da je udio onih koji su stvarno zaraženi među svim testiranima.
Teza je sada da zapravo vrlo mali udio lažno pozitivnih testova postaje značajan, a ti su lažni rezultati brojčano mnogo značajniji.
O tome govori, na primjer, u tezi nekoliko njemačkih zdravstvenih stručnjaka. Da je strah točan, broj zabilježenih novih infekcija mogao bi biti prevelik. Mnogi bi ljudi bili nepotrebno poslani u karantenu i pogrešno bi pretpostavili da iza sebe imaju koronu.
Primjer izračuna
Dagmar Lühmann, potpredsjednica Mreže medicine zasnovane na dokazima (EBM Network), objavila je rad kako bi skrenula pozornost na moguće poteškoće ničim izazvanog testiranja. U teoretskom primjeru izračuna, pretpostavlja se da je od 100.000 testiranih ljudi 50 zaraženo. Test koji ne prepoznaje dva posto svih infekcija kao takve (lažno negativna stopa) ispravno bi funkcionirao u 49 od 50 zaraženih osoba.
Osim toga, Lühmann u svom izračunu pretpostavlja da će test raditi na svakoj stotoj nezaraženoj osobi. Prema Institutu Robert Koch (RKI), stvarna vrijednost lažno pozitivne stope PCR testova ne može se dati za Njemačku u cjelini. U slučaju 99.950 nezaraženih osoba u Lühmannovom primjeru izračuna, testovi bi stoga pokazali točan rezultat u 98.951 slučaju. 999 puta, međutim, test bi bio (lažno) pozitivan.
To znači: ukupno 1048 testiranih osoba dobilo bi pozitivan rezultat. Od njih bi, međutim, samo 49 zapravo bilo zaraženo, tj. Nešto manje od pet posto. Ako biste testirali od slučaja do slučaja, tj. Ako postoji opravdana sumnja na koronu, udio ispravnih pozitivnih testova bio bi znatno veći, pa je argumentacija.
Te su osnovne pretpostavke čisto teoretske. Oni se ne temelje na stvarnim podacima o stopi pogrešaka pri radu s ispitnim sustavima koji se trenutno koriste. Odgovarajući podaci teško su dostupni.
Ne bi li se dio zaista mogao zaraziti?
Ne, kaže Christian Drosten, voditelj nacionalnog konzultantskog laboratorija za koronavirus. "Rezultat laboratorijskog testa uvijek je dijagnoza, a ne sirovi rezultat testa", objašnjava on na pitanje njemačke tiskovne agencije. I to čini veliku razliku. "Posebno u slučaju pozitivnih rezultata testa, uvijek se potvrđuje dodatni test (dodatno mjesto gena). To znači da je pojava lažno pozitivnih dijagnoza praktički eliminirana", objasnila je virologinja.
Statistika RKI -a također sadrži dijagnoze, a ne sirove rezultate testa, rekao je Drosten. Tvrdnje o nepouzdanosti rezultata PCR testova gotovo su se uvijek temeljile na miješanju tehničkih rezultata s medicinskim nalazima.
Da li laboratoriji uvijek testiraju dva puta s pozitivnim rezultatima?
Njemačka novinska agencija tražila je kao primjer nekoliko velikih laboratorija. Konkretan odgovor dao je Synlab, pružatelj usluga koji prema vlastitim podacima trenutno provodi do 80.000 testova tjedno. Synlab piše da prema zadanim postavkama ne testira više gena. Također, nije svaki pozitivan rezultat testa potvrđen dodatnim testom. S obzirom na stručnost i kvalitetu testova, to više nije potrebno.
Laboratorijski operater Bioscientia na svojoj web stranici objašnjava da testovi traže tri gena virusa. Stoga takozvana ukupna specifičnost iznosi 99,99 posto. Prema tome, jedan od 10.000 nezaraženih ljudi dobije lažno pozitivan rezultat, pogrešno vjerujući da je zaražen.
Zašto je važno imati što manje lažnih rezultata?
Kad se radi o odlukama o strožim mjerama za borbu protiv pandemije ili za opuštanje, političari se također osvrću na prijavljene brojke zaraze. Pogrešni podaci mogli bi stoga imati izravne posljedice na praktičan svakodnevni život svakog pojedinca.
Lažno negativni rezultati - tj. Neotkrivene infekcije - također mogu imati posljedice. Sa zaraznog gledišta, oni su još opasniji, jer se potencijalni super-širitelji mogu nastaviti slobodno kretati i zaraziti mnogo više ljudi.
Zaključak
Trenutni proračuni uzoraka za lažno pozitivne dokaze temelje se na čisto teoretskim osnovnim pretpostavkama. Stvarne vrijednosti - na primjer za stopu pogrešaka pri provođenju ispitivanja - teško se mogu procijeniti prema do sada dostupnim podacima.
Prema Christianu Drostenu, može se isključiti da, kako priopćenje kruži internetom, većina trenutno zabilježenih infekcija zapravo ne postoje. "Ovaj rizik je brojčano nevažan", naglašava. Međutim, ističe Dagmar Lühmann, jedan je zahtjev vrlo opravdan: bitno je da se valjani podaci o kvaliteti ispitivanja znanstveno objave. (približno / dpa)
Oznake: organskih sustava žensko zdravlje bolnica
