Umor od raka: "Vježbe su čudotvorni lijek"
Sav sadržaja provjeravaju medicinski novinari.Oni koji moraju proći kemoterapiju često se osjećaju umorno i iscrpljeno. Ako ovo stanje potraje i ne može se ukloniti spavanjem, govori se o sindromu umora. Međutim, ne treba popustiti impulsu da se poštedimo. Zašto, otkriva dr. Karen Steindorf iz njemačkog Centra za istraživanje raka u intervjuu za
Dr. Karen Steindorf
Dr. Karen Steindorf vodi Odjel za vježbe, prevenciju i istraživanje raka u Njemačkom centru za istraživanje raka u Heidelbergu. Dobila je nagradu Claudia von Schilling 2015. i nagradu za kvalitetu života 2015. za svoj rad na temu "Rak i sport".
Gospođica Dr. Steindorf, oboljeli od raka obično imaju osjećaj da bi trebali polako ići tijekom naporne kemoterapije ili terapije zračenjem. Je li to pogrešno?
Da, jer pokreće začarani krug: još se više umorite i izgubite mišićnu masu. Sport, s druge strane, suzbija iscrpljenost povezanu s rakom, sindrom umora. To smo nedavno mogli pokazati u studiji s pacijenticama oboljelima od raka dojke. Polovica njih je radila trening snage, druga polovica je radila vježbe opuštanja, koje su također dobre za umor. Ovom smo usporedbom postavili ljestvicu posebno visoko u odnosu na prethodna istraživanja.
A rezultat?
Nakon procjene upitnika, sportaši su imali značajno niže vrijednosti umora od grupe za opuštanje. Vježba je mali čudotvorni lijek - vježba može biti sastavni dio terapije, poput medicine. Naravno, ništa ne govori protiv vježbanja pokreta i vježbi opuštanja u praksi. Vjerojatno se na ovaj način mogu postići još veći učinci.
Znate li kako vježba pomaže protiv sindroma umora?
Još ne baš. No, mi smo tijekom studije mjerili različite molekularne markere kod pacijenata s rakom dojke. Na primjer, razina hormona stresa kortizola bila je niža u sportašica. Također se čini da postoji povezanost s određenim markerom upale, interleukin-6: ovaj se marker povećava tijekom terapije zračenjem i nalazi se u osobito visokim koncentracijama kod pacijenata s umorom. Međutim, vježba može smanjiti njegovu koncentraciju u krvi. Time se može objasniti barem dio pozitivnog sportskog učinka, ali ne i sav.
Nije li učinak treninga sam po sebi faktor?
Naravno, jer pacijenti često pate od fizičkog umora. Očito je da je svakodnevni život lakši ako imate jače mišiće. Tada sve jednostavno nije tako naporno.
Trebate li trenirati samo pod nadzorom ili možete početi vježbati sami?
Oboljeli od raka uvijek bi se trebali barem profesionalno trenirati. Važno je znati vlastitu otpornost i razmotriti moguće nuspojave terapija ili ograničenja zbog nedavne operacije.
Gdje možete pronaći sportske tečajeve za oboljele od raka?
U velikim centrima za borbu protiv raka takvi se tečajevi često nude kod kuće, na primjer ovdje u Heidelbergu ili u Freiburgu, Münchenu, Kölnu i Kielu. No postoje i lokalne sportske skupine protiv raka s obučenim trenerima.
Vježba pomaže pacijentu da ustraje u terapiji. No, postoje li neke studije koje pokazuju da sama tjelovježba poboljšava šanse za preživljavanje?
Da, postoje opservacijske studije za rak dojke, debelog crijeva i prostate koje pokazuju da fizički aktivni pacijenti duže preživljavaju. No, sportska povijest također može pomoći. U drugom istraživanju uspjeli smo pokazati da su pacijentice s rakom dojke koje su redovito vježbale prije postavljanja dijagnoze preživjele bolest duže od nesportskih pacijenata.
Za rak debelog crijeva i rak dojke dokazano je da redovita tjelovježba ima čak i preventivni učinak. Tako da može zaštititi od raka. Je li važno kojim se sportom baviš?
Zasad se čini da je svaki sport pozitivan. Većina studija ispitivala je učinak sportova na izdržljivost, ali sve je veća pretpostavka da bi trebalo uključiti i komponente za jačanje mišića. Prema trenutnim preporukama, trebali biste vježbati snagu dva puta tjedno - bez obzira kojim se sportom bavili.
Koliko je treninga potrebno za učinak prevencije raka?
Prema dosadašnjim spoznajama vrijedi sljedeće: više je bolje - barem što se tiče preventivnog učinka. Preporučujemo 150 minuta tjedno, tijekom kojih biste se trebali znojiti.
I sami se bavite sportom?
Da, pokušavam integrirati tjelovježbu u svoj svakodnevni život i voziti 16 kilometara do posla svaki dan. Bavim se i pilatesom i uživam u brdskom biciklizmu. Prošle godine vozio sam bicikl po Alpama.
Gospođica Dr. Steindorf, hvala vam puno na zanimljivom intervjuu.
Oznake: Dijagnoza droge alkohol
