Anoreksija: spašavanje kompulzivne terapije

Sav sadržaja provjeravaju medicinski novinari.

MünchenU slučaju anoreksije, prisilni prijem uvijek je posljednje sredstvo za izbjegavanje stanja opasnog po život. Srećom, zabrinutost da je prisilna terapija manje uspješna od liječenja pacijenata koji sami idu u kliniku čini se neutemeljenom.

To nije samo po sebi razumljivo: za uspjeh terapije presudna je suradnja anorektičnih pacijenata. No, upravo to nedostaje anoreksiji. S jedne strane, jer iskrivljena slika tijela navodi pacijenta da vjeruje da su bucmasti, iako su zapravo potpuno mršavi. S druge strane, jer je strah od debljanja i gubitka kontrole kod njih izrazito izražen.

Nevoljna terapija

Znanstvenici predvođeni prof. Yaelom Latzarom sa Sveučilišta u Haifi istražili su je li bolničko liječenje pacijenata koji su prisilno primljeni u kliniku manje uspješno od liječenja anoreksičara koji su se dobrovoljno odlučili za stacionarnu terapiju.

Kako bi to učinili, ispitali su terapijski uspjeh oko 79 pacijenata s anoreksijom koji su liječeni kao stacionarni. 28 ih je bilo u klinici protiv svoje volje, 51 je došao dobrovoljno. Obje su grupe bile usporedive po BMI -ju i ukupnom tjelesnom stanju.

Studija je pokazala da su pacijenti u obje skupine jednako dobro reagirali na terapiju. Njihovo se prehrambeno ponašanje normaliziralo u usporedivoj mjeri, a pacijenti su u istoj mjeri dobili na težini. Osim toga, obje su skupine smanjile osjećaj srama i krivnje tipične za bolest te su nastavile sudjelovati u terapijskim programima nakon otpusta. Međutim, smrtnost je bila ista u obje skupine.

Povećanje svijesti o bolesti

"Studija potvrđuje da se odbijanje pacijenata da traže pomoć i njihov uvid u bolest mogu promijeniti tijekom liječenja", objašnjava voditelj studije Latzer. Iako je prisilno liječenje u početku teško za pacijente, njihovu rodbinu i terapeutsko osoblje, ta je mjera ponekad potrebna kako bi se spasio život pacijenta. Ljudi s ekstremnom anoreksijom pate od teškog mentalnog poremećaja koji potkopava njihovu prosudbu i sprječava ih da shvate ozbiljnost svog stanja. "Naša je dužnost, ako je potrebno, prisiliti pacijente na terapiju dok ne povrate svoju prosudbu", kaže Latzer.

I u Njemačkoj anorektični pacijenti mogu biti primljeni na stacionarno liječenje samo protiv svoje volje na temelju sudskog naloga. Međutim, to je samo slučaj kada postoji akutna opasnost po život. Inače, slobodna volja pacijenta ima prioritet.

Bolest opasna po život

Prema reprezentativnim istraživanjima, 1,1 posto žena i 0,3 posto muškaraca u Njemačkoj su anoreksični. Bolest uglavnom pogađa mlade djevojke i žene u dobi od 14 do 24 godine. Anoreksija se često podcjenjuje. Svaka deseta oboljela osoba umire od posljedica - pacijenti podležu infekcijama, umiru od zatajenja srca ili počine samoubojstvo. (usp.)

Izvor: Sveučilište u Haifi: Prisilno hospitaliziranje pacijenata s anoreksijom nervozom u ekstremnim situacijama može im spasiti živote

Oznake:  trudnoća stres medicina putovanja 

Zanimljivi Članci

add