Palijativna medicina na granici

Dr. rer. nat. Daniela Oesterle je molekularna biologinja, ljudska genetičarka i školovana medicinska urednica. Kao slobodna novinarka, piše tekstove o zdravstvenim temama za stručnjake i laike te uređuje specijalističke znanstvene članke liječnika na njemačkom i engleskom jeziku. Zaslužna je za objavljivanje certificiranih tečajeva usavršavanja za medicinske djelatnike za renomiranu izdavačku kuću.

Više o stručnjacima za Sav sadržaja provjeravaju medicinski novinari.

Prva njemačka jedinica za palijativnu skrb osnovana je tek 1983. Od tada su uspostavljene mnoge ustanove za hospicij i palijativnu skrb, ali stručnjaci kažu da su potrebna bolja sredstva. Ovo je jedini način za suprotstavljanje demografskim promjenama i sve većem broju teško bolesnih ljudi.

Oni koji posjete svoju smrtno bolesnu rodbinu u jedinici za palijativnu skrb naići će na mnoge dojmove. Vlada dostojanstven mir i sobe su prijateljske. Liječnici i medicinske sestre zadivljuju svojim specijalističkim znanjem i velikom empatijom. Tehnička i medicinska skrb također su uzorne. Sigurni ste kad znate da je vaša voljena osoba u profesionalnim rukama i da se o njoj brine. "Laknulo mi je što sam svog neizlječivo bolesnog muža vidjela u tako dobrim rukama", kaže Barbara Peters *, čija je partnerica umrla od raka. Međutim, njezin suprug nije bio jedini koji je dobio stručnu podršku. "Moja obitelj i ja također smo oslobođeni dijela tereta kroz rasprave i savjete."

Pozitivan razvoj u palijativnoj medicini

Kako je Barbara Peters iskusila na odjelu za palijativnu skrb, mnogi rođaci neizlječivih bolesnika shvaćaju vrijednu pomoć specijaliziranih palijativnih odjela. Da bi se to postiglo, mnogo je učinjeno u posljednjih trideset godina. Od osnivanja prve jedinice za palijativnu skrb, u Njemačkoj se pojavila nacionalna mreža ustanova za palijativnu skrb. Oko 250 palijativnih odjela, 214 stacionara, 14 dječjih hospicija i oko 1500 ambulantnih palijativnih ustanova i preko 270 specijaliziranih ambulantnih ustanova za palijativnu skrb podupiru skrb o neizlječivim bolesnicima i njihovoj rodbini.

Osim toga, osnovano je Njemačko društvo za palijativnu medicinu, palijativna medicina uvedena je kao obvezan i ispitni predmet na medicinskim studijima na sveučilištima, a ambulantna palijativna skrb za neizlječivo bolesne osobe sada je zakonski osigurana. Političari i Njemačko liječničko društvo također su za sveobuhvatno i kvalitetno proširenje palijativne skrbi.

Je li ponuda dovoljna?

Međutim, prema sve većem broju glasova, palijativna je medicina pod velikim pritiskom. Nedostaje ustanova jer je odgovor na demografska i zdravstvena kretanja stanovništva vjerojatno bio prekasan. Sve veći broj starijih osoba, ali i sve veći broj tumorskih i kroničnih bolesti poput demencije ili KOPB -a (kronična opstruktivna plućna bolest), dosežu granice naših kapaciteta.

Sveučilišna klinika Erlangen osnovala je 2010. neovisno palijativno odjeljenje, iako je "financijska situacija bila izazov", kaže prof. Ostgathe, voditelj odjela za palijativnu medicinu klinike Erlangen i potpredsjednik Njemačkog društva za palijativnu medicinu. "Sveučilišna klinika prepoznala je važnost neovisnog odjela sa katedrom i istraživanjem, i smatrala je ovaj korak razumnim. Dobili smo veliku podršku od uprave administracije i financija". Od tada se ovo, kao i druga palijativna odjeljenja, financiralo putem pruženih usluga. Međutim, načini naplate nisu baš prihvatljivi.

Financiranje je nevjerojatno teško

U Njemačkoj se palijativne usluge više ne naplaćuju prema dnevnim paušalnim stopama, već prema postavljenim dijagnozama, tj. Prema takozvanom sustavu DRG (skupine povezane s dijagnozom, skupine povezane s bolestima = DRG). Međutim, to je problematično za mnoge stručnjake za palijativnu skrb, jer je skrb o umirućima različito složena i stoga se teško može mapirati pomoću temeljnih dijagnoza. Palijativna medicina stoga nije od velikog interesa za privatne bolnice. Prema riječima profesora Ostgathea, "u Njemačkoj oko 15 posto bolnica ima strukture palijativne skrbi. Da postoji odgovarajuće financiranje ili da se čak može ostvariti mala zarada, onda bi taj broj bio znatno veći".

Osim toga, za nositelje troškova potrebna je detaljna, vrlo dugotrajna dokumentacija. "Institucijama je iznimno teško doći do novca", kaže profesor Ostgathe. "Volio bih da naši zaposlenici rade manje dokumentacije i provode više vremena na pacijentu. Dokumentacija košta toliko vremena godišnje da biste za taj novac mogli zaposliti drugu medicinsku sestru."

Problem nije ograničen samo na klinike. Pogođeni su svi pružatelji palijativnih usluga. Ne samo prikupljanje usluga, već i regionalne razlike u visini naknada otežavaju palijativni rad. "Najbolje rješenje za financiranje još nije pronađeno u Njemačkoj", kaže potpredsjednica Njemačkog društva za palijativnu medicinu.

Palijativna medicina - kamo to ide?

Stoga su savezne i državne vlade pozvane jamčiti buduću sigurnost opskrbe. Njemačko društvo za palijativnu medicinu, Njemačko udruženje za palijativno i hospicijsko liječenje i savezne udruge pružatelja usluga gerijatrijske skrbi tome su posvećene. "Trenutno imamo dobar politički vjetar", rekao je profesor Ostgathe. "Sve političke stranke nose daljnji razvoj palijativne skrbi pred sobom poput mantre. No, usmene riječi ne smiju ostati, one se tada - između mnogih drugih točaka - moraju odraziti u odgovarajućem financiranju."

Bundestag je učinio prvi važan korak u tom smjeru početkom studenog 2015. godine kada je velikom većinom usvojio nacrt zakona za jačanje hospicijske i palijativne skrbi u Njemačkoj. Bolnice, koje se još uvijek financiraju ispod prosjeka, trebale bi imati koristi od povećanja dnevnih stopa. Dobrovoljnim zaposlenicima ambulantnih hospicijskih službi potrebno je nadoknaditi ne samo troškove osoblja, već i materijalne troškove (na primjer, putne troškove zaposlenika volontera).

Njega na kraju života također bi trebala postati izričit dio zakonskog osiguranja dugotrajne skrbi. Time se želi ojačati palijativna skrb i hospicijska kultura u staračkim domovima i bolnicama. S druge strane, društva za zdravstveno osiguranje trebala bi pokriti troškove individualne medicinske, njege, psihosocijalne i pastoralne skrbi u posljednjoj životnoj fazi.

Političke odluke također su korisne ako izravno podržavaju ljude. Vlada je 15. listopada 2014. donijela nacrt zakona za rasterećenje rodbine. U skladu s tim, rođaci sada imaju pravo na dopust za njegu radi skrbi o rodbini kod kuće. "Nakon što su me pustili iz jedinice za palijativnu skrb, brinula sam se za svog partnera kod kuće do njegove smrti.Ne samo da sam mu poželjela posljednje dane života u njegovom poznatom okruženju i njegovoj obitelji, već sam imala i potrebu ", kaže Barbara Peters." Zajedno s timom za ambulantnu palijativnu skrb i obiteljskom skrbi, umro je u miru i dostojanstvo. "

* Naziv promijenjen na zahtjev.

Oznake:  koža bolnica beba mališana